Ovdje možete pronaći nekoliko priručnika koji se bave zadnjim danima života, te periodom  tugovanja. (priručnike možete preuzeti pritiskom na naslov dolje navedenih priručnika)

Za obitelj : Posljednji dani 

isječak iz priručnika

" Vrijeme umiranja za mnoge rođake i  prijatelje je vrijeme krize, straha i nesigurnosti. Možda i Vas brine odgovor na pitanje: «Što se događa kada umiremo? Mogu li ikako pomoći? Je li normalno da umirući govori kako već vidi umrle ljude? Što mogu učiniti u vrijeme njegovih posljednjih dana?» 

Dok Vas muče takva pitanja i sumnje, mi želimo biti uz Vas i podijeliti s Vama naše misli kao potporu. Ovaj priručnik ne postavlja pravila, neki određeni postupak, već Vam služi kao pomoć i suputnik. Svaki čovjek se približava smrti na vlastiti način i tako svoje vrijeme umiranja čini jedinstvenim. Smrt je zato jedinstvena kao što je i svaki čovjek jedinstven.

Put umiranja je za svakog čovjeka različit. Može biti da ovdje tek neki putevi budu opisani, no isto tako možda svi ili pak nijedan. Nekima se teško oprostiti od svog tijela. Takvim osobama su potrebni mjeseci i mjeseci njege i potpore. Za neke je to lako. Zato je važno umirućem dati potrebno vrijeme za prolazak svojim putem smrti. To za nas može biti bolno i teško jer mislimo da umirući može izabrati i lakši put, samo se treba prepustiti. Uvijek moramo biti spremni prihvatiti način koji umirući za sebe bira. Trebamo istinski biti voljni pratiti ga, čak i kada razmišljamo na drugačiji način od njega. "

 

Za obitelj : Vrijeme tugovanja

isječak iz priručnika

“Pogledaj, tuga je tugujućima jedina utjeha.”

Robert Hamerling

Ovaj priručnik namijenjen je tugujućima i njegovateljima, a služi kao pomoć u vrijeme tugovanja. Gubitak bliske i voljene osobe dovodi čovjeka do samoće i očaja. Ovako o tome govori čovjek koji je izgubio ženu: «Jednostavno se nisam mogao izvući, cijeli moj život je izgubio smisao.» Tuga je prirodna reakcija, nastojanje duše da shvati taj događaj.

Neke osobe ne dožive smrt bližnjeg kao nešto potresno zbog neshvaćanja. Isto je tako moguće da osoba negira gubitak. Takve osobe ne mogu niti ne žele razumjeti situaciju. Smatraju kako je najgore iza njih, smrt i pokop. No tek kada se suoče sa tišinom, počinju shvaćati što se zapravo zbilo te padaju u ponor očaja i iscrpljenosti. Iako se ponekad čini da su tugujući preboljeli gubitak i prebrodili osjećaje boli, ponekad i mjesecima kasnije, neočekivano se mogu javiti osjećaji tuge, ljutnje i očaja. U ovom priručniku pojašnjavamo prirodne reakcije te navodimo na koji način pomoći tugujućima. Htjeli bismo biti Vaša pratnja i oslonac kada sumnjate ili se preispitujete.

Svaki čovjek doživljava i nosi se s umiranjem i smrću na drukčiji način. Netko pronalazi izlječenje u radu i aktivnostima, netko pak bude svladan osjećajima i potpuno potresen. S druge strane, postoje karakteristike zajedničke svima nama, koje nam omogućuju sebe promatrati kao zdravog čovjeka. Jer, zaista je važno, u trenucima boli i zbunjenosti promatrati sebe kao mentalno zdravog čovjeka i biti svjestan da takva tuga i potresenost pogađaju i druge ljude.

Jedna je mlada žena u automobilskoj nesreći izgubila muža i dvoje djece, a o osjećajima govori sljedeće: «Prilikom suočavanja sa svim osjećajima koji su se bez prestanka u meni ispreplitali, vjerovala sam kako ću sići s uma. Veliko sam olakšanje pronašla u razgovoru s ostalim tugujućim ženama i u spoznanju da slične ili čak iste osjećaje i razmišljanja imaju i drugi.»"

 

 

• Slijedeće >